RTV Brus

Bruski spomenar – Živadinka Čajić, čuvar tradicije bruskog kraja

Bruski spomenar – Živadinka Čajić, čuvar tradicije bruskog kraja
24. oktobra
14:11 2018

Proja u saču, pogača u crepulji, pita od zelja ili šnicle od koprive kao predjelo, kasapski đuveč, posni gulaš sa šampinjonima ili kiseli kupus u grnetu za glavno jelo a za dezert starinski kolač bokčalučić, ružice sa salom i orasima ili šarena pita sa borovnicama. Ovako bi izgledao meni sastavljen od starinskih recepata potkopaoničkog kraja, skrojen po meri Živadinke Čajić, nadaleko poznate u  kulinarskim krugovima Srbije.

Ona će vas odvesti u prošlost, upoznati sa starim srpskim specijalitetima i pomoći da osetite ukus tradicionalnog. Inspirisana kulturnom tradicijom i starim ukusima bruskog kraja, Živadinka Čajić priprema po receptima po kojima su kuvale naše bake i prabake. Kao pravi čuvar baštine od propadanja i zborava, sačuvala je i na  savremenu trpezu vratila stare i slasne srpske recepte za kopanički jardum, červiš, Lelin gotovac, recelj, slatka, džemove, sokove… Ona to čini na način svoje majke Leposave i svekrve, „nane” Koviljke.

 

Ova sedamdesetjednogodišnja Brusjanka rođena je u porodici Leposave i Budimira Tamburića u selu Zlatari, gde je završila i osnovnu školu.

Pošto je otac bio opštinski delovođa u nekadašnjoj SO Veliki Kupci, majka je sama obavljala poslove na njivi pa sam rano počela da joj pomažem u kućnim poslovima, oko ručka i pečenja hleba. Tu sam naučila neke osnovne stvari. 

1962. godine upisala je srednju školu, kao prva generacija bruskih gimnazijalaca. Školovanje je prekinula zbog udaje za preciznog mehaničara, časovničara i gravera Srbobrana Čajića.

Desila mi se ljubav sa Srbom i još uvek traje. Bio je jedinac u četvrtoj generaciji starosedelačke bruske porodice Čajić. Svekar Ljubiša je bio sudski službenik a svekrva Koviljka ugledna domaćica. Rodila sam dvojicu sinova. Uz pomoć svekrve, koju smo zvali nana, odgajala sam decu i uporedo, uz muža učila sajdžijski zanat.

Tako je Živadinka kod svog supruga Srbe izučila zanat, polagala završni ispit i postala prva časovničarka u Srbiji. Otvorili su radnju koja i danas radi. Pored toga bavila se i kulinarstvom, u početku samo za porodicu, primenjujući naučeno od majke i većim delom od svekrve. Prisećajući se početaka Živadinka Čajić naglašava da je prvo priznanje osvojeno zahvaljujući šniclama od koprive. Reč je receptu svekrve koja je ovo jelo, za dobro zdravlje unuka, često pripremala. Takođe izdvaja i kolače od šljive požege.

Sve je počelo, priseća se Živadinka, pre dvadesetdve godine, reklo bi se, ne baš slučajno:

U okviru snimanja emisije Televizije Beograd o opštini Brus odgovorni u to vreme u Centru za kulturu, znajući moje kulinarsko umeće, ukazali su mi poverenje da pripremim bruski sto za izložbu zdrave hrane. Već naredne 1997. godine na takmičenju mesnih zajednica u organizaciji Centra za kulturu Brus osvojila sam prvo mesto u pripremanju tradicionalnih jela. Ovaj uspeh sam ponovila na manifestaciji TOO Brus za Dan opštine 2000. godine što je omogućilo dalji plasman. Tako su počeli nastupi na republičkim takmičenjima.

Nizala su se takmičenja, sabori, sajmovi, smotre…

Bila sam primećena na XII Saboru narodnog stvaralaštva „Zlatne ruke Srbije“ republičkog Turističkog saveza u Prohoru Pčinjskom, 1998. Za tu priliku sam  pripremila čuvene šnicle od kopriva. U ekipi su bile Violeta Čajić, Jula Bojović, Vida Popović, Ljubinka Obradović, Bilja Lapčević i Milica Milikić. U disciplini pripremanja tradicionalnih jela naša ekipa osvojila je prvo mesto. Kasnije je u Skadarliji kod “Tri šešira” organizovana degustacija nagrađenih jela.

Živadinka Čajić je višestruki  pobednik na Saborima i dobitnica brojnih nagrada među kojima su najznačajnije na republičkim takmičenjima u organizaciji TO Srbije “Zlatne ruke Srbije”.

Uspeh sam ponovila na Saboru narodnog stvaralaštva u Aranđelovcu 1999., Smederevu 2000. i 2004., Paliću 2001. i 2003., Soko Banji 2002., Vršcu 2006., a kruna svega je jubilarni Sabor 2008. u Vrnjačkoj Banji.

Prvim mestom na jubilarnom XX Saboru narodnog stvaralaštva „Zlatne ruke Srbije“ u Vrnjačkoj Banji 2008. godine zaključila je svoj takmičarski ciklus. Kao kruna desetogodišnjeg rada (od 1996. do 2006.) nastala je knjiga recepata svih tradicionalnih jela nagrađenih na republičkim takmičenjima tokom 20 godina trajanja „Tradicionalna jela Brusa i potkopaoničkih sela“.

Moj rad na knjizi inspirisan je učešćem na takmičenjima Sabora i postignutim rezultatima. Inspirisala me je i ogromna ljubav i želja da sakupim, opišem, i objavim u vidu uputstava i recepata izvorna tradicionalna jela Brusa i okoline. Inspirisala me je i želja da sve to prenesem na buduća pokoljenja da ih zapamte, uživaju u njima, da uvek znaju da iskoriste blagodeti prirode za zdravlje i sreću i upotrebe ga u svakodnevnoj ishrani. Ovaj Kuvar čuva recepte za jela poput recelja, orahovače sa medom i propolisom, borovnjače, pudinga za porodilje, šerdena, gotovca, šnicle od koprive…

 

Iz iste rubrike