RTV Brus

Bruski spomenar – Muzička legenda Milovan Vuković Zis

Bruski spomenar – Muzička legenda Milovan Vuković Zis
06. decembra
13:40 2018

Zis je rođen 14.decembra davne 1931. godine u Kobilju, nadomak Brusa. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu a zatim srednju Ekonomsku školu u Kruševcu. Bio je u stalnom radnom odnosu a muzika mu je bila dopunska delatnost. U njegovoj radnoj biografiji stoji da je dugi niz godina, blizu četiri decenije, radio kao službenik. U jednom periodu, oko devet godina bio je i direktor Hotela “Zvezda” u Brusu a radio je i u Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Izvestan deo života proveo je u Beogradu gradeći muzičku karijeru.

Sa harmonikom je počeo da se druži u najranijoj mladosti. Učio je najpre od izvesnog Siniše Radulovića iz Botunje ali mu je zvanično, u četrnaestoj godini života, prvi učitelj postao anonimni harmonikaš, Radosav Stevović iz Male Grabovnice. A onda ga je “zarazio” Carevac. Tako je počeo da snima sa narodnim orkestrom Radio televizije Beograd. Od tada počinje uspon njegove muzičke karijere. Zvuk harmonike brzo ga je opčinio i  proslavio ga, najpre podno Kopaonika a zatim širom Srbije.

Danas Zisovog sina, Vojkana Vukovića, u Brusu gde živi, oslovljavaju očevim nadimkom. Osim muzičkog traga koji je ostavio i uspomena najbližih, sećanje na Zisa živi i na taj način. Vojkan kaže da pamti mnoge očeve priče iz njegove prebogate muzičke karijere. Tako je u početku, za mladog Zisa harmonika bila preteška, kaže Vojkan Vuković:

Počeo je vrlo mlad. Obožavao je harmoniku, toliko da čitavog života nije mogao bez nje. Često je pričao da mu je na početku karijere, dosta pomagao otac. S obzirom da je bio veoma mlad, još uvek fizički slab, na svadbama i drugim proslavama na kojima je nastupao, obično je išao i otac da bi mu nosio harmoniku.

U prvim godinama muziciranja na harmonici nastupao je zajedno sa rođenim bratom Miletom.

Bile su to godine s početka organizovanog kulturnog života u Brusu kada je čitava glavna gradska ulica bila ozvučena. Sa bratom je nastupao obično četvrtkom tj. pijačnim danom u Brusu a o praznicima u duetu, na harmonici i fruli. Tih godina često su gostovali u Kruševcu, Alekandrovcu, Blacu, Prokuplju, Kuršumliji… Najčešće su svirali kola i izvorne pesme sa solistima: Veliborom Marjanovićem Cigom i Milanom Arsićem Colom.

U knjizi “Bruski tragovi prošlosti i sadašnjosti”, izdanje 2000. god., autor Aranđel C. Jeličić, beleži da je “reč o čoveku – muzičkoj legendi Brusa, majstoru dugmetare, Dallappe, kakav se rađa jednom u stotinu godina:

Reč je očoveku koji je animirao brojne generacije, ljude širom zemlje, u vreme kada nije bilo televizora, bioskopa i pozorišta. I ne samo to. Reč je o vremenu kada se živelo drugačije, mnogo lepše. Tada su se uz piće, pesme i bekrijanja jutra završavala uz zvuk vodeničkih kamenova i zvuk njegove harmonike. A ona, harmonika, u Zisovim rukama, samo u njegovim rukama, daje poseban, specifičan zvuk koji veseli, razgaljuje dušu, podiže u visine… Mnogo je muzičkih zora sa Zisom dočekano na Rasini, Kopaoniku, Jastrebcu, Željinu, Beogradu…”

Nesumnjivo je da je ovaj virtuoz na harmonici posedovao ogroman talent za muziciranje ali i ogrоmnu ljubav prema dugmetari, pa mu, kaže Vojkan, nikada nije teško padalo druženje sa ovim instrumentom kroz uporno uvežbavanje kao  i na brojnim nastupima.

Pričao mi je da su mu uzori bili Đurica Ćirković i drugi hatrmonikaši tog doba. Žalio je što nije bio dovoljno ambiciozan da snimi sve što je tokom godina stvarao. Ostalo je mnoštvo trajnih snimaka za Radio Beograd ali samo 7 izdatih ploča. Uvek je bio ponosan što je radio sa muzičkim veličinama kao što su Rade Jašarević i Carevac. Vredan je snimak odnosno long plej ploča pod rednim brojem 8 koju je snimio upravo sa ovim muzičkim velikanima.

Za Radio televiziju Beograd svirao je i komponovao 32 narodna kola čime je pokazao svoju veliku virtuoznost. Sva ova kola snimana su i komponovana sa  narodnim orkestrom Radio Televizije Beograd “Carevac” a kasnije posle smrti Carevca, sa orkestrom Bokija Miloševića, Radeta Jašarevića, Baneta Đokića i Ljubiše Pavkovića.

U svom repertoaru do kraja je ostao neraskidivo vezan za narodna kola, izvornu muziku, sevdalinke, gradske pesme i romanse.

Iz iste rubrike