RTV Brus

Bruski spomenar – Čuvena bruska frula

Bruski spomenar – Čuvena bruska frula
16. novembra
22:37 2018

“Ljudi ovog podneblja, u oskudnim prirodnim uslovima i materijalnim okolnostima, razvijali su ipak duhovne vrednosti, pa je duhovna kultura, u odnosu na materijalnu i socijalnu, mnogo više razvijena, što se jasno vidi iz mnogobrojnih običaja i verovanja. Vole igre i pesme naročito one herojskog sadržaja. Od instrumenata najrasprostranjenije su gusle i svirala (svirajka, sviraljka, frula). Bogatstvo narodnog stvaralaštva izraženo je u velikom broju pesama različite tematike, harmoničnosti i dužine stiha… Još uvek žive one stare pesme…koje govore o životu ovih ljudi i njihovih predaka, mentalitetu, patnjama i mukama, s obzirom na siromašan kraj u kome su nastajale, pevale se i u kome su živele.”*

Prema grčkoj mitologiji frula je zaveštanje šumskog i pastirskog božanstva Pana, koji je od nimfe Siringe, preobražene u trsku, sačinio prvu frulu i odsvirao svoj prvi “zvučni san”. Iako je nalazimo kod gotovo svih naroda u svetu, frula se na našim prostorima toliko odomaćila da je mnogi sa razlogom smatraju “srpskim instrumentom”. Nasuprot opšteprihvaćenom nazivu “frula” koji je mađarskog porekla, na prostoru potkopaoničkog kraja ovaj instrument se najčešće naziva sviraljka ili svirajka.

Održavajući se dugi niz godina u delu potkopaoničke Srbije, frula je postala čuvar muzičke tradicije a Brus i okolina prepoznatljivi po fruli.

Brusjanin Milutin Cvejić Cveja idejni je tvorac i jedan od osnivača Kulturno-umetničkog udruženja „Kopaonička frula“. Ovaj entuzijasta, neumorni borac na očuvanju srpske folklorne tradicije, pedagog i poznati “majstor” frule, decenijama unazad radi na promociji frule i muzičkoj edukaciji mladih. On je i duborezac i freskopisac, a pored frule svira i okarinu, kaval i gajde.

Ovaj instrument je nasleđe naših predaka. Frula je oduvek u narodu bruskog kraja, najpre sa pastirima na potkopaoničkim pašnjacima a kasnije je prisutna  na slavljima, veseljima, saborima, prelima, mobama… Ona je sve vreme bila tu i zvukom prenosila emociju naroda-radost, sreću ili tugu… Prenosila se vekovima  u ovim krajevima sa kolena na koleno a za pravljenje frule naši preci su koristili trsku ili staru šuplju kost. Danas članove amaterskog Kulturno-umetničkog udruženja “Kopaonička frula” s pravom nazivaju čuvarima vekova koji neguju i od zaborava štite staru srpsku tradiciju. Na ovaj način oni pronose i čuvaju tradicionalnu muziku i frulu kao brend bruskog kraja.

Koliko je ovaj instrument popularan u bruskom kraju i koliko se frulaška tradicija na ovim prostorima očuvala do danas, potvrđuju i zvanična etnomuzikološka istraživanja,  naglašava Cvejić.

Moja ćerka Kristina, profesorka etnomuzikologije na Akedemiji umetnosti u Novom Sadu godinama unazad istraživala je narodno stvaralaštvo. Tako jedošla  podatka da nema zaseoka u opštini Brus gde se nije svirala frula. Znači, frula nije nastala u Beogradu, a nije ni u Čačku iako imaju frulašku manifestaciju. Frula je nastala na Kopaoniku u selima Batote, Kriva Reka, Osreci…Mestani Krive Reke, koji imaju poljane i vinograde u Župi, nekada su išli peške do njih. Pri tom ponesu malo vina, rakije i obavezno frulu. Prolazeći kroz sela Osreci, Velika Grabovnica, Botunja, ljudi ih pozovu da svrate i odmore se a oni onda izvade frulu, zapevaju i zaigraju. Tako je bilo lepo i njima i domaćinima u čijim se dvorištima pesma čuje.

Kao zamenik predsednika i umetnički rukovodilac Kulturno-umetničkog udruženja „Kopaonička frula“, Milutin Cvejić Cveja danas je ponosan na uspeh mladih frulaša na državnim i međunarodnim takmičenjima i festivalima.

Vekovna frulaška tradicija u opštini Brus obnovljena je krajem prošlog veka. Aktivna frulaška praksa u bruskoj komuni započeta je 1985 .godine i od tada do danas nekoliko stotina dece naučilo je da svira ovaj tradicionalni instrument u okviru Kulturno-umetničkog udruženja „Kopaonička frula“. Među njima su brojni nosioci mnogobrojnih priznanja i nagrada u zemlji i inostranstvu.

Za dobrog poznavaoca frule nema tajni ni u nastanku instrumenta, ni u njegovoj, kako kaže, čarobnoj moći.

Frula se može napraviti od skoro svakog drveta. Najviše se koriste šljiva, dren, bagrem, jasen i trešnja a poželjno je da drvo za frulu bude staro oko dvadeset godina. Sastoji se iz čepa koji zatvara instrument sa gornje strane, uskog proreza, piska ili labine, za uduvavanje vazduha. Tu je i vetrilo a na dnu svirale nalazi se rupa koja se naziva oduška. Na prednjoj strani je šest rupa koje pokrivamo prstima i jedna na zadnjoj strani. Pomoću njih je moguće izvesti sedam tonova u dve oktave.

Iz iste rubrike