RTV Brus

Bruski spomenar – Kafana “Blaževačka noć”

Bruski spomenar – Kafana “Blaževačka noć”
17. oktobra
10:43 2018

„Ovde je prvo nastala kafana, pa se onda razvilo selo“, reći će vam svaki meštatin Blaževa.

Od 1878., kada je oslobođen od Turaka, Blaževački kraj je najpre deo Topličkog okruga, do 1907. kada prelazi u sastav Kruševačkog i u njemu ostaje do 1955. Pred Prvi svetski rat blaževačka opština imala je čak 27 sela, u međuratnom periodu 26 a posle Drugog, svela se na današnjih 18 sela: Blaževo, Belo Polje, Bozoljin, Boranci, Vitoše, Gornje Leviće, Gradac, Domiševina, Donje Leviće, Đerekari, Iričići, Kneževo, Kovizle, Ravnište, Radunje, Stanulovići, Sudimlja i Čokotar.

Iako na 800 metara nadmorske visine, sela blaževačkog kraja, smeštena u podnožju Kopaonika, ušuškana su u tzv. blaževačkoj kotlini. Da su istovremeno zaštićena od surovih kopaoničkih zima i okrenuta suncu, potvrđuje podatak da je tokom godine oko 200 sunčanih dana a ostatak, od preko 150 dana, pod snežnim pokrivačem.

Zahvatajući teritoriju od blizu 130km kvadratnih, ova regija se nalazi se u pograničnoj zoni, na 35km od Brusa i 10-ak kilometara od granice sa Kosovom. Blaževačka opština, kao administrativna jedinica postojala je do kraja 1959., kada je ukinuta a njena sela pripala opštini Brus. Najveće, centralno selo je Blaževo, kako mu i naziv kazuje, predeo sa povoljnim geografskim položajem i umerenom zimskom klimom. Centar sela podseća na nekadašnju opštinu, sa Osnovnom školom “Vuk Karadžić”, Domom zdravlja, crkvom Svetog proroka Ilije, prodavnicom i kafanom.

Ono što, međutim, obeshrabruje putnika namernika je mali broj stanovnika, zasupljenost starije populacije, pretežno samačkih domaćinstava. Šezdesedtih godina prošlog veka broj stanovnika bio je u blagom porastu. Tada je Blaževo imalo blizu 3770 žitelja. Od tada do danas migracija stanovništva iz sela u gradove uslovila je stalni pad pa je po popisu iz 2011. u Blaževu bilo manje od hiljadu stanovnika (993) a u samom selu samo 105.

Selo je, kažu stariji meštani, staro blizu dva veka. Tačnije, izvesni Marjan Kovačević je pre 1800. godine na ovom mestu podigao kafanu. Njen početak vezuje se sa početkom života sela. Otuda ćete, ako obiđete Blaževo, često čuti da je “ovde prvo nastala kafana, pa onda selo.“

“Blaževačka noć”

U selu Blaževo, na raskrsnici puteva za Toplicu i Kosovo, nalazi se jedna od najstarijih kafana u Srbiji, „Blaževačka noć“. Nekadašnju drumsku kafanu, „Borinu krčmu“, današnju „Blaževačku noć“ podigao je Marjan Kovačević na putu od Brusa prema Kuršumliji.

Vlasnica Biljana Matić, rođena Kovačević, peta je generacija ugostitelja iz istoimene familije. Ona, međutim, ne zna mnogo o nastanku krčme – zna onoliko koliko i ostali meštani.

“Zna se da u vreme zidanja drumske kafane na prostoru Blaževa nije bilo nikakvog naselja. Stariji tvrde da se sa naseljavanjem ovog kraja počelo tek posle 1800. godine. Trudili smo se tokom svih ovih godina da sačuvamo autentičnost spoljašnjeg izgleda i unutrašnjeg prostora. Kasnije se generacijama, od čukundede, pradede, preko mog oca i brata nešto malo menjalo, ali samo sitnice, ništa bitno”, kaže Biljana.

U prilog tome govore detalji, starinski predmeti sačuvani do današnjih dana: grnčarski lonac, crepulja, sač, sofra-nizak okrugao drveni sto sa malim stolicama, tronoškama, drvena polica za posuđe i drugi predmeti i rekviziti vezani za kafanu. Tu na zidu Biljana čuva i požutele fotografije svojih predaka.

Ostala sam u Blaževu, jedina od naslednika, najviše zbog kafane. Od ovog posla danas se više ne može živeti ali me porodična tradicija obavezuje. Ne bih mogla da dozvolim da se kafana zatvori, kaže Biljana Matić.

Nekada smo bili opštinsko mesto a danas je celo selo tek pedesetak kuća, petnaestak đaka i oko stotinu meštana. Teška su vremena, ne radi fabrika, ni rudnik Raićeva gora. Većina meštana se osamdesetih godina prošlog veka odselila u gradove, od novca koji su dobili za obnovu, posle zemljotresa koji je zadesio kopaonički kraj. Ostali su uglavnom stari, pretežno žive od stočarstva i voćarstva, najviše kupine i maline a ima i onih koji se bave sakupljanjem šumskih plodova, objašnjava Biljanin muž Dušan.

Pre dvadeset godina bilo je gostiju, ali danas ne, zato više ne kuvam svakodnevno već samo po narudžbi. Stari gosti, to znaju i najave se unapred. I dalje spremam stara domaća jela kao što me je naučila moja prabaka: kačamak, gibanicu, domaće kiselo mleko, proju, . Danas gosti najviše vole stare specijalitete“ kaže vlasnica “Blaževačke noći”.

Ne zna se broja gostima koji su posećivali kafanu tokom blizu dva veka. Meštani sela blaževačkog kraja snabdevali su se namirnicama u centru Blaževa, gde se i nalazi kafana „Blaževačka noć“. Tu su se oduvek okupljali. Dolazili su i znani i neznani, siromašni i bogati, seljaci i gospoda, priseća se Biljana dedinih reči.

Pored meštana okolnih sela i samog Blaževa, gosti su mahom bili trgovci stokom sa Kosova i svi oni koje je put zbog posla dovodio u potkopaonički kraj. Tu su i seljaci koji su prodavali razne poljoprivredne proizvode. Posle pogodbe svratili bi po pravilu u krčmu, da se počaste i „zaliju“, kaže uz osmeh Biljana.

Predanje kaže da je obilazeći granične karaule prema Turskoj, ovde 1900. godine zanoćio veliki srpski vojvoda Živojin Mišić. Prema legendama koje i danas žive u ovom kraju, posle Majskog prevrata, 1903. godine, na putu od Cetinja ka Beogradu, prerušen u siromašnog seljaka, kafanu “Blaževačka noć” posetio je i kralj Petar I Karađorđević.

Dušan Matić, Biljanin muž, kaže da su ovde nekada dolazili gosti iz svih krajeva Srbije. Dušan se priseća davnih vremena kada se kafana punila uz muziku i specijaitete od jagnjetine potkopaonikčkog kraja.

Na najveći sabor u ovom kraju, na Svetog Iliju, 2. avgusta, nekoliko stotina meštana dođe u Blaževo. Podrazumevalo se da u to vreme u kafani obavezno svira muzika i da se pripremi pečenje. Ponekad smo i šatore morali da razapinjemo da bismo ugostili sve ljude. Bilo je tu meštana Brusa, Leposavića, Kuršumlije…bilo ih je sa svih strana, priča Dušan.


Znali smo da slavimo po nekoliko dana zajedno sa novopečenim očevima koji su informacije o rodjenju svojih potomaka dobijali upravo preko našeg telefona jer drugog sredstva komunikacije nije bilo. Prvi telefon u selu, pored pošte, mesna kancelarije, ambulante i zadruge imala je i naša kafana. Ovde su oduvek stizale prve vesti. Bilo je i neprijatnih situacija… stigne vest o smrti pa je trebalo najtužniju vest dalje preneti, do najbližih … to su bili teški trenuci, kaže sadašnja gazdarica kafane.

Neka sela Blaževačkog kraja udaljena su i po nekoliko sati pešačenja od naše kafane, pa tako i od mesta odakle su polazili i dolazili autobusi. Sećam se da mi je otac pričao doživljaj, negde iz 60-ih godina prošlog veka. Te zime u januaru mesecu sneg je napadao skoro dva metra. Bilo je hladno i neprohodno. Jedan meštanin okolnog sela, sa suprugom i tek rođenim detetom, dolazeći iz Bruskog porodilišta, zanoćio je ovde kod nas. Najpre su svratili da se ugreju i nastave dalje ali moj otac Marjan nije dozvolio da krenu, već su konačili u našoj kući, priseća se Biljana. Uz kube i kuvanu rakiju, ovde su se grejali i pravili predah rudari a zatim nastavljali dalje do svojih jama, pešačeći po nekoliko sati.


Biljana i Dušan ponosni su na sina Ivana koji im, kako kažu, pomaže u svim poslovima. Ostaje nada da će i Ivan, poput majke nastaviti tradiciju Kovačevića i nezaboravne “Blaževače noći” .

Iz iste rubrike