RTV Brus

Tragom pravoslavlja – crkve i manastiri Brusa

Tragom pravoslavlja – crkve i manastiri Brusa
21. septembra
09:13 2021

Manastir „Sveti Stefan“ u Milentiji

Zna se da je Manastir Milentija u sjaju Moravske škole zablistao s kraja 14. i početka 15. veka, kao i da je kratko živeo. Tek kada je 60-ih godina prošlog veka u ozbiljnijem istraživanju uistinu otkrivena urušena Milentija, postalo je jasno da je reč o izuzetnom graditeljskom nasleđu, zdanju zadivljujuće dekorativne plastike, umetničkog i zanatskog umeća. Obnova ovog dragulja Eparhije kruševačke, ambiciozan je i jedinstven projekat u srpskoj arheologiji i nauci. Nadamo se da će se poput mnogih spomenika i ovaj drgulj dići iz pepela jer nam je obaveza da svoje predanje nosimo istrajno, reči su Episkopa kruševačkog dr Davida Perovića.

Ruševine manastira Milentija nalaze se na oko 13 km severozapadno od Brusa, između istoimenog i sela Osreci, u neposrednoj blizini srednjovekovnog grada Koznika. Ovu tvrđavu podigao je, verovatno, knez Lazar Hrebeljanović, sedamdesetih godina XIV veka. a njegov sin Stefan, kasnije ga dodelio velikom junaku Kosovske bitke Radiču Postupoviću, za čije se ime Koznik najčešće i vezuje.

O manastiru Milentija nema nikakvih pisanih tragova, ne pominje se u dokumentima iz tog perioda niti se zna ktitor. Sagrađena je krajem XIV ili početkom XV veka i to je uglavnom sve što se zna. Pripada većim manastirskim celinama tog doba i svakako je zadužbina moćnog i uglednog ktitora. Tome u prilog govori i Povelja izdata 1430. godine, iz koje saznajemo da je velikaš čelnik Radič Postupović držao oblast Rasine oko Koznika, u kojoj je Milentija smeštena. Međutim, zdanje bogatih ktitora bilo je kratkog veka – bujica, zemljotres ili nešto slično dovelo je do urušavanja manastira.

Crkva Sv. Stefana se vezuje za moravsku graditeljsku školu koja se razvila i cvetala u Srbiji kneza Lazara i despota Stefana. Hram je građevina skladnih proporcija i plemenitih oblika, dokaz da su ga radili vrhunski majstori. Kamena plastika izvedena je vešto, smelo i u dubljem reljefu, što doprinosi jakim kontrastima svetlosti i senke na njoj. Dugačka je 17.5 metara. Osnove u obliku sažetog trikonhosa, nad čijim se centralnim delom uzdizala kupola, sa pripratom i brižljivo obrađenim fasadama. Plitkoreljefna plastična dekoracija je na portalima, prozorima, rozetama, i drugim delovima crkve predstavlja posebnu varijantu ove vrste moravske umetnosti.


Jedna od specifičnosti kamene plastike je po lepoti čuvena Milentijska rozeta obrela se tako i na izložbi Metropoliten muzeja kao jedan od najvažnijih spomenika vizantijske umetnosti. Isti eksponat, u novoisklesanoj replici kao skulptura, našao se i u srcu Brusa.

Ideja da se kompletan kompleks manastira Milentija sistematski arheološki i arhitektonski istraži, konzervira i obnovi na osnovu ostataka nađenih na terenu, realizuje se u saradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu. Rukovodilac konzervatorsko-restauratorskih radova je arhitekta profesor dr Mirko Kovačević u saradnji sa arheologom Gordanom Gavrić Oni su još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kada je započeto istraživanje manastira, imali prilike da upozna ovaj misteriozni kompleks.

Od manastirske crkve sačuvani su zidovi visine i do 2 metra. Kada je u prvoj polovini 20. veka očišćena unutrašnjost, nađen je veliki broj komada plitkoreljefne dekorativne kamene plastike sa fasada – oko 500 fragmenata kamene dekorativne plastike visokog umetničkog i zanatskog umeća, fragmenti fresaka, luksuzne moravske keramike, kultne posude u obliku konjske glave, srednjovekovna ognjišta, pretežno sa biljnim i životinjskim motivima, koji su danas deo kolekcija Narodnih muzeja u Beogradu i Kruševcu.

Ideja da se crkva u Milentiji obnovi začeta je još u vreme iskopavanja. Ambiciozan projekat pokrenula je grupa entuzijasta u okviru Odbora za obnovu manastira Milentija, 2004. godine. Da bi uz razumevanje opštine Brus, Eparhije kruševačke, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i ljudi dobre volje, 2011. bili stvoreni uslovi za ovaj veliki poduhvat, kaže predsednik Odbora Ljubiša Bata Đidić.


Završetak iskopavanja je pokazao njenu identičnost sa osnovom Lazarice budući da je crkva po dužini gotovo u santimetar jednaka dužini hrama u prestonom Lazarevom gradu tako je zaključeno da bi i njene ostale mere morale biti slične ovom uzoru a fasade slične kamenom vezu na Kaleniću. Po oceni stručnjaka, u umetničkom smislu, Milentija je upravo u rangu pomenutih hramova, crkve Lazarice i manastira Kalenić.

Iskopavanja su rađena u široj zoni crkve i manastirskog konaka koji je takođe bio velelepno ukrašen jer su na nivou poda nađeni fragmenti fresaka. Crkva se, dodaje Djidić, najverovatnije srušila u nekom zemljotresu budući da je najveći deo kamenih ukrasa i drugih delova nađen na istom nivou svuda oko građevine. Da je kasnije bilo odnošenja materijala sa nje, očigledno je pošto nedostaje gotovo kompletan pod. Nedostaje takođe veliki deo sokla a ni drugi elementi sa fasada nisu kompletni. Ipak ono što je do danas pronađeno daje dovoljno podataka za rekonstrukciju prvobitnog izgleda crkve. Kao simbol njegove dalje obnove kraj ostataka Milentije posađena je loza iz Hilandarskih vinograda.Kao spomenik kulture, ruševine manastira Milentija danas se nalaze pod zaštitom, kao nepokretno kulturno dobro od velikog značaja za Republiku Srbiju.


U nadi da će manastir, sa zaštitom i obnovom, ponovo oživeti, polako se otkriva i istorija manastira. Kako je živela Milentija kao duhovno središte 14. i 15. veka, kako je živela Srbija ovde podno Kopaonika, u vreme despota Stefana Lazarevića i čelnika Radiča Postupovića.

Iz iste rubrike