RTV Brus

Tragom pravoslavlja – crkve i manastiri Brusa

Tragom pravoslavlja – crkve i manastiri Brusa
21. septembra
09:14 2021

Manastir Strmac

Da je Brus sa okolinom vekovima unazad živeo kao nacionalno, versko i kulturno središte ove regije, svedoči veliki broj velelepnih hramova, manastira i crkava sačuvanih do današnjih dana.

Tragom nacionalnog i kulturnog nasleđa na ovim prostorima, put nas vodi do srednjevekovnog manastira Strmac. Do njega se stiže kada s puta koji vodi od Kruševca prema Brusu, dolinom Rasine, skrenete levo u selu Lepenac i dalje produžite dolinom Strmoške reke.

Smešten je u jednom od najvećih sela u Srbiji, Batotu, na samo 12 kilometara od Brusa i 40-ak od Kruševca, a od pomenutog regionalnog putnog pravca udaljen je svega 6 km. Manastir Strmac pripada Kruševačkoj eparhiji.

Duboko ušuškan u planinskom okruženju, ostao je dugo sakriven i nepoznat široj javnosti. I danas ga prati više narodnih predanja nego istorijskih činjenica, te o njemu gotovo da i nema bližih pouzdannih podataka.

Snažan kult i vezanost naroda za ovaj manastir ipak svedoče o njegovoj burnoj prošlosti. Tačno vreme nastanka se ne zna. Nesumnjivo je međutim da je ovaj manastir veoma star. Zasigurno je građen u srednjem veku tačnije vezuje se za 1313. godinu. Tri veka kasnije, 1680. godine podignuta je crkva posvećena Sv. Joakimu i Ani. Današnji izgled crkve i dva konaka, međutim ne odaju utisak da se radi o srednjevekovnim građevinama. Zapravo, ono što je danas očuvano u kompleksu ne seže dalje od polovine 19. veka. S obzirom da je više puta potpuno rušen, pretpostavlja se da je upravo tada došlo do njegove obnove i podizanja današnjih objekata. U literaturi se navodi da je tih godina sagrađena bogomolja manastira naime Mitropolit Mihajlo u svom delu “Pravoslavna srpska crkva u Kraljevini Srbiji“ iz 1895. godine, spominje da je crkva zidana 1865. I podaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo potvrđuju da je Strmac obnovljen uptavo u pomenutom periodu.

Neobjavljeni istorijski izvori iz 1837. godine navode da su u njemu radili Radojica Milićević, jerej crkve Roždestva Bogorodice Strmoške i Milenko Petrović, jerej strmoški. Već 1902. tamo je monah Teodosije a danas jeromonah Damskin koji navodi da je manastir, u tišini vekova, u impresivnom okruženju, veoma živopisnom i pitomom ambijentu prirode, mesto tihovanja i molitve, duhovnog odmora i okrepljenja i svete misije očuvanja pravoslavne duhovnosti.

Legende kažu da je u srednjem veku, u mestu Manastirci na istočnim padinama Kopaonika, postojao nadaleko čuveni muški manastir sa najbrojnijim bratstvom na jugu Srbije, od čak 300 monaha i iskušenika. Posle konačnog osvajanja Toplice 1454. godine, Turci su manastir spalili, a monaško bratstvo, utočište je našlo u manastiru Strmac.

Smešten u stoletnoj šumi, između dva planinska masiva, dve strmine, manastir je spravom dobio ime Strmac. Manastirski kompleks se sastoji od crkve posvećene roditeljima presvete Bogorodice i dve zgrade konaka. Kako je inače, podignut na temeljima starog manastira srušenog za vreme Turaka Strmac je prizemna jednobrodna građevina, dimenzija 10 x 5 metara, sa temeljom od kamena.

Iako objekti u manastirskoj porti nemaju posebnu arhitektonsku vrednost, pažnju privlači dobro očuvani ikonostas nepoznatog autora. Arhitektura i slikarstvo manastira Strmac ne predstavljaju posebnu umetničku vrednost, sam manastirski kompleks, sa ambijentom u kome je smeštene zavređuje posebnu pažnji. U prelepom okruženju stoletnih stabala i miru i tišini koji se ovde širi, u okolini crkve je uređen prostor koji vernicima pruža duševni mir i spokojstvo.

Ktitor crkve nije poznat ali je sigurno narodna zadužbina. Manastir Strmac posvećen je roditeljima Presvete Bogorodice pravednim bogoocima Joakimu i Ani. Poznat je po tome što u njemu slave tri pravoslavna praznika: Svetog Iliju, Malu Gospoinu i Svete Joakima i Anu. Strmac je jedno vreme bio isposnica manastira Studenica a povezuje ih ista slava – Mala Gospojina i Sveti Joakim i Ana. Za vreme Drugog svetskog rata manastir Strmac je bio ženski – od 1949. godine, Strmac je muški manastir.

Od monaha, koji su radili i živeli u ovom manastiru navode se Damaskin, Kiprijan, Mati Kasijana, sa 12 sestara, Jovan Sjeničić, igumani: Teodosije, Jovan Vučković, monah Nikolaj Gojković i tako redom… mnoštvo imena koje povezuje ista želja da se obnovi molitveni liturgijski život Manastira Strmac kao duhovnog središta i mesta okupljanja vernika bruskog kraja.

Predanje o manastiru Strmac

Predanje kaže da je manastir nastao preko noći. Baš na tom mestu, jedan mladić, teško oboleo, zanoćio je sa svojim stadom. Novi dan doneo mu je i ozdravljenje.

Manastir je po predanju, otkriven tako što je jedan dečak, koji je bolovao od gube (lepre), zaspao pod jednom zovom. U snu mu se javilo da leži na svetom mestu. Kada se probudio, video je da je sav očišćen od bolesti svoje, samo mu je na levoj ruci ostao ožiljak da svedoči da je nekad imao gubu. Otišavši svojoj kući, u selo Šošiće i sve ispričavši svojim roditeljima i meštanima, oni sami krenuše da otkopavaju i nalaze temelje crkve.

Sam manastir je u ovom kraju poznat kao čudotovran i mnogi ga posećuju radi utehe i molitve. U narodu ovog kraja prepričavaju se i legende o čudotvornoj moći svete vode sa manstiskog izvora. Predanje kaže da su na ovom mestu slepi progledali, nepokretni prohodali, nerotkinje dobijale potomstvo.

 

 

 

Iz iste rubrike