RTV Brus

Brusko selo – zalog za budućnost 20: Sela na padinama okolnih vrhova

Brusko selo – zalog za budućnost 20: Sela na padinama okolnih vrhova
27. novembra
15:14 2019

Većina sela blaževačke regije nalaze se na zaravnjenim kosama i stranama dolina. Sela imaju svoje atare koji obuhvataju različito zemljište, kako u pogledu konfiguracije, tako i u pogledu kvaliteta. Naseljavanje ovog kraja povlačilo je, između ostalog, krčenje šuma radi dobijanja obradivih površina. U pogledu rasporeda kuća, zapaža se da su one podizane pojedinačno ili u grupama na uporednim kosama.

Šošiće je tipično planinsko selo razbijenog tipa koje zahvata prostor između Žareva na istoku, Vlajkovaca na severu, Radmanova na zapadu i Trećaka na jugoistoku. Sa nadmorskom visinom od 975 metara, u međama sela nalaze se vrhovi Debela Glava, Strugarski breg, Kadina Čuka, kao i izvori Žarevačka kisela voda, Ajdučki izvor, Dobra voda. Po rečima nekadašnjeg učitelja u školi u Šošiću, Dragiše Markovića, rikanje stoke iz podruma ispod učionice danju i zavijanje vukova sa planina koji zbog hrane silaze u selo noću obeležili su mu život i rad u jednom od najzabačenijih sela ovog kraja.

Približno iste nadmorske visine, selo na susednom brdu, Žarevo, zahvata prostor od Batota i Šošića do Magova, sela u opštini Kuršumlija. Žarevo sačinjavaju zaseoci Radmanovci, Savići i Grčići, Radovići, Mitrovići i Đorđevići i Strugari, Milići i Okruglica. Svi zaseoci i sela u celini nalaze se u šumi, a šuma je u selu, što je jedan od retkih primera u našoj zemlji. Selo je oduvek bilo prepoznatljivo po dolini kojom teče čista i brza planinska Žarevačka rečica, kao i po Žarevačkoj kiseloj vodi, koja katastarski pripada Šošiću. Meštani se najviše bave malinarstvom, ali i stočarstvom i povrtarstvom. Zbog nepovoljnog terena uopšte se ne gaje žitarice, pa su prinuđeni da hlebno brašno kupuju.

U podnožju Pančićevog vrha i Vojetina, na višim zaravnima klisurastih dolina Đerekarske reke i njenih pritoka Duboke i Zaplanjske reke, prostire se selo Ravnište. Najviši arheološki lokalitet na Balkanu nalazi se upravo u ataru ovog sela. Na 1795 metara nadmorske visine i dalje stoji polukružni bedem utvrđenog grada, sa najvećim vodopadom u Srbiji na Zaplanjskoj reci, kao i vrelsko izvorište Toplice. Zaseoci koji pripadaju ravništu su Čelići, Klecići, Rakići, Nedeljkovići, Šulovići, Đošići, Matići, Lukovići i Papradnja. Poznato je da se kraj Zaplanine povezuje sa antičkim i srednjevekovnim tragovima rudarstva. Tokom 15. veka Zaplanini su pripadala naselja Belo Brdo i Đerekari, sa sedištem Dubrovčana, a nekadašnja „rudarska varoš“ nalazila se neposredno pod Vojetinom, na kome su utvrđene značajne količine olovno-cinkane rude, dok je u dolini Duboke otkriveno molibdena.

Na jugoistočnom obodu Blaževačke kotline, okruženo Radunjskim i Begovim brdom, Bisagom i Treskom, smestilo se selo Radunje, sa zaseocima Gašići, Jovanovići, Milisavljevići i Ilići. Na istočnoj strani Kopaonika nalazi se Treska na visini od 1439 metara, u obliku sedla, nepristupačna gotovo sa svih strana, odakle se deo Srbije i Kosovo vidi kao na dlanu. Po rečima Aranđela C. Jeličića, „sa ove naše strane obrasla je bukova šuma, a ispod nje pružaju se predivni proplanci i pašnjaci. Tu je i mnoštvo izvora bistre i čiste vode. Sve je ovo pružilo uslova da se ovde, odvajkada, čuvaju velika stada stoke.”*

Na 48 kilometara jugozapadno od Brusa, selo Stanulovići nalazi se u izvorišnim delovima Stanulovske i Drenske reke, na padinama karaule, Lisičje stene, Sokolice i Kukanjskog krša. Najvećim delom pod šumom, Stanulovići je po površini najveće selo blaževačkog kraja i povezuje zaseoke Gornji i Donji Stanulovići, Jelenje i Trešnjica. Postanak sela vezuje se za srednjevekovno rudarsko središte Koporić.

Ratarsko-stočarsko i voćarsko selo razbijenog tipa – Sudimlja – nalazi se u zoni spajanja Blaževačke i Đerekarske reke, na padinama Ilinjače i Goleša. Ubraja se u stara naselja sa ostacima srednjevekovnih grobalja, a tokom 18. veka Sudimlja je predstavljala naselje sa hanom na važnom putu iz doline Ibra za Toplicu i Kosovo. Obuhvata zaseoke Kojići, Isailovići, Stenice (Jovići i Lazarevići), Miletići i Šajkići. Sudimlja se odlikuje veoma povoljnim uslovima u ovom delu Kopaonika, pogodnim za uzgoj svih vrsta žita i voća.

 

Čokotar, istočno od Petkovice, u podnožju Goleša, čine zaseoci Mijailovići, Milisavljevići, Jovanovići, Milićevići i Ilići u gornjem delu i Đurđevići u donjem delu sela. Pruža se podno kopaoničkog prevoja Mramora, istorijski značajnom mestu jedne od bitaka Topličkog ustanka.

Ova sela i njihovi meštani svojim životom potvrđuju da od onog što priroda nudi, može da se živi. Bogatstva „Srebrne planine”, obližnjih šuma, pašnjaka, njiva koje opstaju uprkos odlasku ljudi, kao i mineralnih izvorskih voda, izvrsni su uslovi za turizam i razvoj privrednih potencijala, a blizina Nacionalnog parka Kopaonik ostavlja slobodu svim putnicima i prolaznicima da zavire u svaki kutak raskošnog potkopaoničkog kraja.

 

* Aranđel C. Jeličić „Bruski tragovi prošlosti i budućnosti”

Iz iste rubrike